Žena se žali na svog čovjeka kako gleda žene prilikom njihovog izlaska u grad. On prvo nekada kaže ne gleda, a nakon toga kaže gledam, ali imam pravo da se oženim sa još jednom ženom.

Supruga sugeriše čovjeku da ne gleda u druge žene. On prvo nekada kaže ne gleda, a nakon toga kaže gledam, ali imam pravo da se oženim i tako dalje. Prva stvar, Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, jasno u Kur'anu naređuje i vjernicima muškarcima i vjernicama ženama da obaraju poglede. Tako da osoba koja prati prolaznike i gleda u žene koje su bile pokrivene ili bile otkrivene, prekršio je ono što je naredio Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, a Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da obaraju poglede. Znači kada je u pitanju pogled muškarca u ženu i pogled žene u muškarca. To je s jedne strane.

S druge strane, ovo pojašnjenje je pokazatelj neznanja a i nekulture da čovjek pred svojom ženom gleda tuđe žene i kaže: "Ja imam pravo da se ženim." Kako čovjek kada naiđe neka žena zna da li je ona udata ili nije udata? I na kraju krajeva kada bi rekli i ona je neudata, nema on pravo tako da za njom gleda, uopće možda žena ne želi da se uda uopće, niti je on interesuje. Pa gledati za ženama pod izgovorom da čovjek ima pravo da se ženi je totalno neispravna teorija. Čovjek kada želi da se ženi, ako želi da zasnuje poligamnu zajednicu i brak, on će otići konkretno kod određene žene koju prosi i nju ima pravo da pogleda. A ne da razgleda i bulji po ulicama po ženama znači koje prolaze pored njega, to je i nekultura i nepoznavanje vjere, a možemo slobodno kazati i bezobrazluk.