U mjestu gdje ja živim postoji uvjerenje da ako misliš klati kurban i zakolješ ga jednu godinu, moraš to raditi uzastopno tri godine. Pa mnogo omladine i bračnih parova posustaje, jer ako zakolju ove godine nisu sigurni da će moći i tako dalje.

Pogledajte šta znači neznanje, šta znači džehl, kako ljude udaljavamo od vjere i od propisa. Kurban je ibadet koji je u osnovi propisan onima koji su imućni. Ali svake godine gledamo na svoje stanje. Može jedne godine čovjek biti najveća fukara, a sljedeće godine da bude milijarder i obrnuto. Ove godine sam zaklao kurban jer imam novca, sljedeće godine bio sam bolestan, nemam marke. Nelogično je tražiti da čovjek kolje, ako je zaklao jedne godine, da kolje kurban naredne tri godine, jer mi ne znamo stanje tog čovjeka. Tako da je ovo apsolutna greška. Svake godine iznova čovjek gleda na svoj hal i na svoje stanje. Ako sam imućan, elhamdulillah, lijepo je i pohvalno da zakoljem kurban. Nisam imućan, neću ni klati. To što sam prošle godine klao, klao elhamdulillah, da Allah ukabuli, jer sam bio imućan, mogao sam. Ove godine ne mogu. Tako da je to jedno od neispravnih uvjerenja, zastupljeno u našem podneblju, da čovjek ako je zaklao jedne godine, ovo je dobra opcija tri godine, ima običaja gdje mora više čitav život klati, što je apsolutno netačno. Svake godine iznova gledamo svoj hal i stanje. Onda kada budemo imućni, onda kada možemo, tada ćemo klati, onda kada ne budemo imućni, ne mognemo, nećemo ni klati i nema nikakav šerijatski dokaz da kažemo ako si zaklao ove godine moraš još naredne tri godine. To je neispravno, haram tumačenje, haram tumačenje šerijatskih propisa.