S obzirom da je aktuelna tema o starici koju je tuklo osoblje doma, pročitala sam mnoge komentare u kojima ljudi osuđuju kćerku. Da li je u islamu dozvoljeno da čovjek svoje roditelje ostavi u starački dom?

Pitanje, jedno duže pitanje, da li je dozvoljeno vjerniku da ostavi svoje roditelje u starački dom? U svakom slučaju u pogledu toga moglo bi se kazati mnogo toga, ali evo nekoliko smjernica. Prva stvar, naša obaveza prema našim roditeljima je ogromna, do te mjere da je Božiji Poslanik kazao, ne može se čovjek odužiti svojim roditeljima nikako, osim u slučaju da budu u ropstvu pa ih on oslobodi. Znači ajeti i hadisi koji govore o obavezi dobročinstva prema roditeljima su mnogobrojni, tako da naša obaveza prema roditeljima je velika. Druga stvar, prema kur'anskom ajetu Allah džellešanuhu kaže: 'Imma jebluganne 'indekel-kiber', kada neko od njih dvoje ili jedno od njih dvoje doživi starost kod tebe. 'Indeke'. 'Imma jebluganne 'indekel-kibera'. Ako oni kod tebe dožive starost. Znači starost roditelja treba da bude kod njihove djece, gdje će njihova djeca njima hizmetiti, čuvati ih, paziti ih, gotiviti i tako dalje. To su veliki principi islama.

Ako postoji potreba, kao što se zna desiti u slučajevima kada jednostavno dijete radi, ima velike troškove, ima dosta djece, velike su dažbine, radi sin, radi znači njegova supruga ili radi kćerka, pa su djeca zauzeta zato što živimo u takvom znači ambijentu. Prije davanja roditelja u staračke domove, ako to njima više odgovara, trebalo bi se potruditi znači uz njihovu saglasnost i pomoć materijalnu da im se obezbijedi neko ko će njih hizmetiti i biti uz njih u njihovoj kući. Većina roditelja bi više voljela da ostane u svojoj kući. Jednostavno to je njihov ambijent, tu se ljepše osjećaju, tu im mogu doći unučadi, djeca, prijatelji, poznanici, pa da im se nađe neko ko će uz njih biti. Ako ta opcija nije prihvatljiva, ako je stan velik, ako nema nikoga, ako i znači postoje doista određene situacije kada i sami roditelji ne prihvataju takvu opciju, ne vidim na kraju krajeva ništa sporno da se roditelji daju u starački dom, svakako da se ostane sa njima u kontaktu, da se obilaze, da im se dolazi, da se povremeno uzmu kući, da im se dovedu unučadi, da se s njima povremeno razgovara. Pogotovo ako su ozbiljne institucije, u tim staračkim domovima mogu imati određene privilegije koje neće imati ni kod kuće. Od kojih je medicinski nadzor, tablete, pregledi, kupanje, češljanje, ishrana i tako dalje. Možda u takvim institucijama će imati hranu kakvu ne bi imali kod kuće. Možda će imati medicinski nadzor kakav ne bi imali kod kuće i tako dalje. Tako da ne vidim ništa sporno ako djeca doista su u lijepim odnosima sa roditeljima, razgovarali su sa njima, roditelji razumiju situaciju, vide da djeca ne mogu odvojiti svoje vrijeme, jednostavno nametnut je takav sistem života. Prihvataju da budu u staračkom domu, djeca ostaju sa njima u kontaktu svakodnevno, obilaze ih, donose poklone, paze ih, pitaju znači kakvi su uvjeti u tom staračkom domu, gledaju, analiziraju, studiraju. Mislim da u datom momentu u tim staračkim domovima mogu imati nešto što ne bi imali ni kod svoje kuće. Tako da ne vidim ništa sporno ako djeca to ne mogu ispoštovati iako žele, iako roditelji ne mogu ostati kod kuće, ako ne prihvate opciju da neko kući im dolazi da bude uz njih, ne vidim ništa loše u tome, opet uz razgovor i saglasnost roditelja.