Da li mogu ja kao žena sa hidžabom raditi medicinske masaže i muškarcima u prisustvu njihovih žena, ako je to moj posao?

Žena može masirati žene, muškarac može masirati muškarce. Znači žena u svome poslu, ako joj je to njen posao, fizioterapeut, ona treba da radi masažu ženama. Muškarac radi masaže i fizioterapeutske vježbe muškarcima. To da žena radi masažu muškarcu, a njegova žena je tu, ništa nam nije pridonijelo, zato što nije sporan momenat ima li njegova žena ili ne, jeste i to momenat, ali je sporno njeno dodirivanje muškog tijela. Tako da to što kažemo, žena će doći sa njegovim njenim mužem, pa da muž ima tretman masaže, nismo riješili problem. Jesmo riješili problem osamljivanja, ali nismo riješili problem žena ne može dodirivati muškarca i njegovo tijelo. Da ne govorimo o svemu tome što prilikom masaže znači imamo nekada i otkrivanje avreta i doticanje tijela i svašta nešto. Tako da osnova je da žena koja radi masažu, radi masažu za žene, muškarac koji radi masažu i radi znači fizioterapeutske usluge, radi to za muškarce. Isto tako muškarac ne može raditi masažu ženi, ali eto njen muž je tu, i žena ne može raditi masažu muškarcu, eto njegova žena je sa njim. Sve je to neispravno. Ovo govorimo o općem propisu. E sada da se možda, ne daj Bože, desi čovjek došao u bolnicu, slomio kičmu, moramo neko uraditi, moramo neko uraditi određenu masažu, moramo ne znam uraditi neke fizioterapeutske vježbe. Radi se o životu, čovjek je nastradao, samo ima žena ili obrnuto, nastradala je žena, ima samo muškarac. To su posebna pitanja, nužde. Ali mi govorimo o općem propisu, čovjek otkući, ima svoj ofis, ima svoju ordinaciju, masira muškarce. Može muškarac samo masirati muškarce ili eventualno, eventualno žene kojima je on trajni mahrem. I obrnuto, žena može samo činiti masažu ženama, ne može muškarcima, bez obzira što uz muškarca bude i njegova supruga.