Imam 14 godina i problem da neprestano psujem svetinje islama. Možete li mi pomoći da riješim ovaj problem?

Psovanje generalno je nešto što ne bi trebalo da bude prisutno u vokabularu vjernika, pogotovo ako ne daj Bože čovjek psuje Allaha ili psuje Poslanika i tako dalje, što su stvari, pogotovo psovanje Allaha subhanehu ve te'ala je stvar koja izvodi insana iz vjere. Tako da moramo biti svjesni da psovka može dostići jedan opasan level, do te mjere da čovjek zbog psovke bude znači otpadnik od islama. E sada, ako shvatimo to, onda će nam to biti dodatna satisfakcija da kontrolišemo svoj jezik. Svakako čovjek koji dugo vremena ne kontroliše jezik, postane to uzrečica da psuje. Ali kao što je vremenom postigao taj level da psuje da ne osjeti, isto tako trudom, pažnjom, evidencijom doći će na level da kontroliše svoj jezik. Tako da insan mora paziti da znači uključi mozak pa onda progovori jezik. A ne da jezik progovori a još mozak nije uključen. To ne smije sebi vjernik dozvoliti. Pazimo šta govorimo jer ćemo za svaku izgovorenu riječ polagati račun na Sudnjem danu. Tako da je jedna od najboljih metoda ostavljanja loših navika u govoru jeste pažnja. Da čovjek pazi, polako, da ne žuri. Najveći problem sadašnje omladine, ovo je momak od 14 godina, jeste želi da reaguje u sekundi i da nasmije publiku, da nasmije prijatelje, jarane, bez obzira hoće li uvrijediti, opsovati svetinju, samo požuri da budeš u trendu. Što je neispravno. Vjernik treba da pazi, razmisli, polako, za svaku riječ ću biti pitan. Dovu Allahu uputiti, Gospodaru olakšaj mi da ostavim loše navike, olakšaj mi. Znači da čovjek što više zikri, što više spominje Allaha, što više uči jezik, jer što više uči Kur'an, da jednostavno loše navike potisne. Da na njegovom jeziku bude estagfirullah, Allahu ekber, subhanallah, la havle ve la kuvvete illa billah, kul huvallahu ehad, Allahus-samed, da njegov jezik bude neprestano u hajru. Samim tim će potisnuti, potisnuti negativne, negativne navike.