Često činim jedan te isti grijeh. Poslije svakog učinjenog grijeha sjetim se Allaha i pokajem se. Stid me je više moliti Allaha za oprost, bojim se da će me kazniti. Šta da radim?

Znači imamo određene osobe koje određene grijehe veoma teško ostavljaju. Najčešći primjeri su određeni poroci, duhan, alkohol, droga, masturbiranje i tako dalje. Jednostavno ljudi znaju da to što rade je grijeh. I pokaju se, ali jednostavno duša, šejtan, nefs, društvo, izazovi, insana ponovo vrate u grijeh. Šta će takav insan raditi? Takav insan ima dvije opcije. Ili da se pokaje, ili da se ne kaje. Normalno, racionalno gledajući da je mnogo, mnogo bolje i jedina ispravna opcija da se pokaje. Bez obzira koliko puta se čovjek vratio grijehu.

Ovo nije opravdanje grijeha. Sastavni dio tevbe jeste da čovjek kaže: 'Neću više nikad. Kajem ti se Gospodaru i čvrsto sam odlučio neću više nikad.' Ali šta ako se vrati grijehu? Hoćemo mu kazati ne možeš se pokajati? To šejtan i želi od čovjeka, da se više ne kaje. Ne, možeš se pokajati. Vrati se Allahu, plači, doći će dan kada će insan savladati i prohtjeve i šejtana i nefs i društvo i reći neću više. Ali ako se insan ne bude kajao, kada će ostaviti taj grijeh? Tako da insan bez obzira koliko puta ponovio grijeh, treba da se vrati Allahu i da se pokaje.