Da li su ezanska i namaska dova obavezne?

Kada se završi učenje ezana, propisano je da čovjek i lijepo i pohvalno od sunneta je da čovjek prouči onu poznatu dovu: "Allahumme rabbe hazihid-da'vetit-tammeh, ves-salatil-kaimeh, ati Muhammedenil-vesilete vel-fadileh, veb'ashu mekamen mahmudenillezi ve'adteh." Dova koju je Božiji Poslanik alejhis-selam preporučio da se uči poslije ezana, ali nije obavezna. Ovdje je pitanje da li su ezanska i namaska dova obavezne. Kad je u pitanju ezan, čovjeku je pohvalno i propisano da tokom ezana ponavlja za mujezinom. Kada završi ezan, donijeće salavat na Božijeg Poslanika i proučit će ovu dovu. To je sve sunnet i pohvalno, nema ništa obavezno. Ali je pohvalno i lijepo.

Kada je u pitanju namaska dova, ako se time misli na dovu koju mi svi džematile učimo zajednički, ta dova nije propisana. Znači koja se uči nakon namaza, džematski, ta dova nije propisana, niti da se uči, niti da se amina na tu dovu. A ako je u pitanju da čovjek sam prouči dovu, islamski učenjaci su kazali da nema smetnje da čovjek s vremena na vrijeme, ne poslije svakog namaza, ali s vremena na vrijeme da uputi dovu nakon namaza, to je vrijeme kada bi mogli očekivati da se dove primaju. Al' da li je to opet obaveza, kao što je došlo u pitanju? Ne. Čovjek kada bi čitav život klanjao i nikad poslije namaza ne prouči dovu, on nije griješan. Ali kažu islamski učenjaci s vremena na vrijeme da je dozvoljeno poslije namaza doviti, al' da to ne bude stalna praksa.