Momak ima djevojku s kojom je u vezi osam mjeseci. Imaju namjeru zasnovati brak, ali to neće niti da čuje njegov otac, njegova mati, koji inače ne praktikuju vjeru i tako dalje.

Generalno je pravilo znači da nije validnost braka uvjetovana saglasnošću roditelja. Pogotovo u slučaju kada se roditelji protive djevojci iz određenih vjerskih razloga. Jednostavno nekada roditelji nije im drago što njihov sin želi da oženi pokrivenu djevojku. I onda oni negoduju i protive se tome, a u osnovi trebali bi da im bude drago što njihov sin želi da oženi znači pokrivenu djevojku.

Tako da čovjek treba da pokuša ugoditi svojim roditeljima, ali ako dođe u situaciju da je našao djevojku koja njemu odgovara i fizički i psihički i vjerski i i i po svim nekim linijama, a njegovi roditelji nisu saglasni sa tim, treba pokušati sa njima razgovarati, ubijediti i tako dalje. Ako dobije njihovu saglasnost dobro i jest, ali ako ne dobije, nije grešan. Nije grešan ako se oženi bez njihove saglasnosti. Znači nije saglasnost roditelja uvjet za ispravnost braka kada je u pitanju dovođenje djevojke koja se eto njima po njihovim nekim parametrima nije svidjela.